Europa u požarima

Ove godine, potaknuti nezapamćenim toplinskim valom, snažni požari harali su Francuskom i Španjolskom i rušili rekorde ili su bili na pragu toga. Satelitski podaci pokazuju da je u Francuskoj do 29. srpnja izgorjela 91.000 hektara, čime je znatno nadmašen prethodni rekord od nešto više od 66.000 hektara izgorjelih tijekom cijele požarne sezone, koja obično traje od ožujka do kraja listopada. U Španjolskoj je izgorjelo više od 200.000 hektara – što je znatno iznad prosjeka za tako rano razdoblje sezone – a požar u blizini Madrida postao je najveći pojedinačni požar u povijesti te zemlje.

Znanstvenici tvrde da bi ovi požari mogli označiti promjenu u obrascima požara u južnoj Europi: nakon desetljeća relativnog zatišja, režim požara u tom području počinje nalikovati onome u područjima poznatima po čestim i snažnim požarima, poput Kalifornije. Studija objavljena u časopisu Scientific Reports pokazuje da je intenzitet vrućeg i suhog vremena pogodnog za nastanak požara u dijelovima Francuske i Španjolske tijekom proteklog desetljeća bio i do 50 % veći nego u razdoblju od 1981. do 2010. godine. Dijelovi Španjolske i Portugala, u kojima su uvjeti iznimno pogodni za nastanak požara nekad bili manje od deset dana godišnje, sada bilježe i do dvadeset i pet takvih dana. Požar koji je bjesnio u blizini Madrida zamalo je uništio NASA-in kompleks za komunikaciju s letjelicama u dubokom svemiru. Vatrogasci u Francuskoj borili su se s golemim „vatrenim oblakom“ – prvim takvim ikad zabilježenima u toj zemlji – koji je bio toliko snažan da je stvarao vlastite nepredvidive vremenske uvjete.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Groningenu u Nizozemskoj prikupili su podatke o površini opožarenog zemljišta i broju požara u Portugalu, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji i Grčkoj, počevši od 1980-ih, kako bi razumjeli trendove u riziku od požara. Utvrđeno je da je u razdoblju od 2016. do 2025. godine aktivnost šumskih požara u toj regiji bila znatno manja nego u razdoblju od 1981. do 2010. godine. Zabilježeno je manje požara te, osim u Portugalu koji je 2017. godine pretrpio goleme požare, i manja opožarena površina. Broj požara smanjio se za najmanje 40 % u svakoj od navedenih zemalja. Taj je pad tim značajniji s obzirom na to da su vremenski uvjeti pogodni za požare – vruće, suho i vjetrovito vrijeme, pokazali upravo suprotan trend. Europa je bila svojevrsna anomalija. Posljednjih je godina bilježila više temperature nego prije i veći rizik od požara, no opožarena se površina smanjivala.

Ovogodišnji brojni toplinski valovi, koji od svibnja pogađaju Europu, isušili su vegetaciju i učinili je podložnom požarima. Taj je obrazac sličan kombinaciji ekstremnih vrućina i kasnijih rekordnih požara koji su 2025. godine harali Španjolskom. Taj će se obrazac vjerojatno ponavljati. Prethodna su istraživanja predvidjela da će porast temperatura tijekom ovog stoljeća znatno povećati rizik od požara u Europi. Riječ je o trendu koji je nezaustavljiv.

Nesrazmjer između učestalosti šumskih požara i rizika od njih tijekom posljednja tri desetljeća može se uglavnom objasniti uspjehom mjera za gašenje požara. One uključuju osiguravanje više zrakoplova i helikoptera za gašenje, kampanje podizanja svijesti javnosti o riziku od požara te bolju obuku vatrogasaca.

Međutim, niz velikih požara – poput onih prošle godine u Španjolskoj ili ovogodišnjih u Francuskoj i Španjolskoj – sugerira da nas vremenski uvjeti pogodni za širenje požara sustižu. U Španjolskoj je rizik dodatno povećan napuštanjem poljoprivrede i ispaše. To je dovelo do znatnog gomilanja vegetacije. Istraživači su utvrdili da u zapadnom Sredozemlju sve manji broj velikih požara obuhvaća sve veći udio opožarene površine. To nam govori da je velike požare sve teže gasiti. Priroda se oduvijek borila sa šumskim požarima koji su nastajali udarima gromova. Paradoksalno je da nakon njih u samo devet mjeseci biljke počinju rasti bolje nego prije (procjene kažu 30 % bolje). Ta periodična gorenja šuma su zapravo bitan dio mnogih ekosustava jer u njima izgore nataloženi mrtvi organizmi i tako vraćaju u zemlju veliku količinu hranjivih tvari. Ipak, ljudi trebaju štititi svoje kuće, životinje i nasade. Ulaganja u protupožarne sustave u svakom su slučaju jako isplativa. Ove je godine Hrvatska čak uspjela pomoći Francuskoj u borbi protiv požara zbog dobrog ulaganja u zračne protupožarne snage.

Podaci za Hrvatsku pokazuju da smo ove godine (9650 ha opožarene površine), unatoč požaru kod Omiša, ispod prosjeka (13.250 ha) po opožarenoj površini, iako sezona još nije gotova. Bilo je godina sa značajnim odstupanjima na više (2022. – 33.000 ha, 2017. – 67.700 ha, 2012. – 33.000 ha). Zanimljivo je da se to događalo u periodima od pet godina, pa bi vrijedilo istražiti jesu li koji drugi parametri ili njihove kombinacije (temperatura, padaline, vjetar) imali ekstreme u tim godinama. Možda nam znanost o podacima može dati neka upozorenja za sljedeću godinu. U svakom slučaju ulaganja u protupožarnu zaštitu pokazuju se opravdanima na temelju podataka koje imamo. Bilo bi dobro da i u odlukama o drugim javnim ulaganjima imamo tako dobru potkrijepljenost podacima.